Broj spermatozoida varira od oko 20  do 100 miliona po mililitru ejakulata. Zdravi muškarci proizvode od 1,5 ml do 5 ml sperme pri svakoj ejakulaciji.

Od glave do repa spermatozoidi mere oko 50 mikrometara (0,05 milimetra). Najsitniji predmet koji se može vidjeti okom ima oko 0,1 mm, tako da je spermatozoide nemoguće videti bez mikroskopa. Jajna čelija je oko 30 puta veće, što je dovoljno da se vidi golim okom.

Svojevremeno se verovalo da spermatozoidi sadrže sitne delove poznate kao homunkuli. Danas je sa sigurnošću poznato da spermatozoidii sadrže DNK, a sastoje se od tri dela: glave, koja sadrži genetski materijal, srednjeg dela, prepunog mitohondrija koji osiguravaju energiju za pokretanje repa, te samog repa.

Spermatozoidi plivaju oko 5 mm u sekundi, a to je puno brže nego što zvuči. Ako bi na primjer kit mogao tako brzo plivati, proporcionalno gledano, prelazio bi 15.000  milja na čas.

Znanstvenici veruju da spermatozoidi pronalaze jajne čelije koje su na čekanju pomoću nekoliko složenih mehanizama. Oni plivaju u smeru većih koncentracija molekula koje ispušta jajna čelija, poznatih kao hemotaksini, a i prema visokim temperaturama u području ženskog reproduktivnog trakta u kojem se nalaze jajašca.

Zaslužan za otkriće spermatozoida je Antonie van Leeuwenhoek, amaterski nizozemski znanstvenik koji je 1677. prvi primijetio spermatozoide  i to svoje. Leeuwenhoek je prvi promatrao i bakterije, mišićna vlakna te protok krvnih čelija kroz kapilare. Zato ga se i naziva ‘ocem mikrobiologije’.

Spermatozoidi mogu preživeti i do pet dana unutar ženskog reproduktivnog trakta. Sperma van tela mogla bi živeti najviše nekoliko časova..

Stara sperma i spermatozoidi koji se nisu izbacili,  jednostavno se  reapsorbuju.

Studija iz 1992. godine pokazala je da se broj spermatozoida smanjio za 50 %  između 1938. i 1990. godine – što je pad od 113 miliona spermatozida po mililitru semene tečnosti  na 66 milijuna po mililitru. I neke novije studije također ukazuju na postojanje pada u broju spermija.